Zagrebačka provincija

Meditacije

Dao si mi piti

Osjetila sam Tvoju ruku na ramenu,
a Ti  zagledan u moju dušu šutio si
i čekao da prozborim prvu riječ.
Rekoh: Grešna sam Ti Gospodine!
Evo vidiš da tonem… ne mogu više.

Blago si se osmjehnuo u onom čovjeku,
koji mi reče u Tvoje ime:
I u vječnosti molit ću za tebe
da ti povjerenje ne smalakše,
vid ne potamni i ljubav ne presahne.

Dao si mi piti iz kaleža svoje muke
da mi čežnja za Tobom plane
i vid se "novih" očiju vrati.
Tebi prinosim žrtve zahvalne
i slavit ću ime Tvoje dovijeka.

(s. Beatis)

Isuse,
dao si mir mojim godinama

i sada se odmaraš
u mome srcu,
nemoj otići nikada.

Jutros si uzeo
sve križeve svijeta na svoje srce
bez opiranja.
Ti padaš u meni, ja stojim i gledam.

Koliko puta padoh,
koliko puta…? I TI sa mnom,
izbrojiti se ne može.
A TI…? I ne želiš!

(s. Beatis)

Gospode

dodirni me
toplinom sunca
da procvjetam
novom snagom
i poletom.

Dodir tvoj
neka bude
poput vjetra
da uzdrhtim
na tvoj zov
i dobijem krila
za tvoje nebo.

Neka me milost
nađe spremnu
i poput rose
spusti se na
moju dušu
te  Ti uzvratim
pjesmom životnom.

(s. Beatis)

Ja prolazim

Vrijeme je stalo
dok ja žurim, jurim
da ga dohvatim,
shvatim, prihvatim…

vrijeme me taklo
al se nije maklo, ni pomaklo
jer dani su isti i jučer i danas
ko dva brata bez sata.

Vrijeme me čeka
već izdaleka, jer mi je ići
njega dostići, Bogu prići
i postati bezvremena, blažena.

Na zdencu

Samo što nije podne, sunce žeže,
nikog nema na vidiku,
neka me sila iznutra tjera,
uzeh praznu posudu,
odavno praznu i pohitah
prema našem zdencu.

Dotrčala sam  i stala,
više ne bih mogla ni koraka dalje.
Moja je posuda sa mnom jedno,
zagledah se u njezinu tamnu stranu,
na svjetlosti  još tamniju.

NETKO mi tiho reče:" I ja sam žedan…
ne tvoje vode, ni hladovine,
ni drugog mjesta, ni oblaka.
Sve što trebam sad je tu preda mnom.
Vjeruješ li?

Žedan sam, jako žedan, tebe.
Odavno žeđam ovaj susret
tvoje duše i djetinjeg pogleda,
tvoje slobode i dostojanstva,
tvojeg tinjajućeg ognja od ljubavi.
Žedan sam…odraza neba u tebi."

Oproštenje

Otišla sam,
stavivši prašinu u oči
da Te ne vidim,
ubrzala korake
da  na Te ne mislim.
Ništa mi pomoglo nije
da Ti izmaknem pogledu
jer si mi bio u srcu
s lica i leđa me pratio.
O, koliko sam Ti zahvalna!

Da sada poželiš moj odlazak
i staviš li  me na kušnju,
neću Ti otići nikada
jer si moja Ljubav
i moje oproštenje.

Pogled

Pričekao si da se rastanem
i  čekao da zaboravim
očev dom
i uveo me u svoju kuću.

Pripremio si mi novu odjeću,
zjenama  utisnuo novi pogled
a srcu drugačiju ljubav.

I više ništa nije isto
samo Ti, Isuse,
koji si umjesto mreže
bacio pogled.

Tišina

Ti trebaš mome srcu kad stegne suhoća,
kad kapi se bistre osuše u duši,
kad žedna mi čežnja ostane sama,
kad snaga se bića guši.

Ti trebaš mome srcu kad poželi poći
daleko od vreve i mnoštva praznih riječi,
kad poželi svoja raskriliti krila,
granicu okova prijeći.

Ti trebaš mome srcu jer u tebi mogu
dirnuti Izvor svega života,
susresti Ljubav ljubavlju svojom,
kušati što je ljepota.

(s. Tihana, SMI)

Trebam Te

Danas, opet novi početak.
Pitaš me o smislu.
Upravo se pitam,
 što ima,
a što nema smisla?

Ima smisla
Tebi se dati u ruke
kao glina.
Dati se i ne zapitkivati
koje su tvoje namjere,
kako ćeš me oblikovati,
 gdje staviti,
a gdje ostaviti?
Tko će sve utisnuti trag
na moje postojanje?

 Ipak…, pitam Te,
hoćeš li me čuvati više
no što to sama mogu?
Bude li Ti stalo do mene
kad se sasušim
i otvrdnem,
kad postanem naborana,

kad više ne budem
sadašnjoj sebi nalik?

Hoćeš li mi reći da sam djelo Tvojih ruku
kad se umorim od samoće
od suhoće
i napora svagdašnjeg?

Hoću li takva biti urezana
u Tvoj dlan?!
Hoću li se prepoznati?

Trebam te, Bože,
još više Te trebam onda
 kad ti to ne reknem
oslonjena na svoju krhku snagu

Trebam Te u sve dane
kao danas
za svu vječnost
Kao danas!

Zaviri u moju dušu

Zaviri u moju dušu
i u njoj ostani,
i donesi svjetiljku svoju
jer tako trebaš mi.
Zaviri u moju dušu
k'o lahor proljetni,
pa da u njoj zauvijek budu
svi Tvoji tragovi.

Zaviri u moju dušu
i u njoj ostani.
Što je život bez Tebe, Bože,
i Tvoje ljubavi?
Zaviri u moju dušu
k'o glazba najljepša,
ispod duge u jednoj boji
da s Tobom budem ja.

(s. Tihana, SMI)