U zajedničkoj molitvi Crkve zajednica Bogu prinosi slavu, prošnju i zahvalu u ime čovječanstva za sve što je Bog u sebi i u svijetu. Osim zajedničke molitve, koja je prva obveza zajednice, sestre osobito njeguju osobnu molitvu koja izvire iz njihovih dubina i postaje snaga za svakodnevno svjedočenje o Božjoj prisutnosti.

 

Euharistija i molitva su kruh koji sestre hrani, stvarnost koja ima svoje ime, svoje lice, svoj hod i svoje egzistencijalno značenje u životu sestre i zajednice. Euharistija s molitvom je srce dana i daje smisao cjelokupnom radu. Iskustvo smirenosti, ljubavi i opraštanja unose nove dimenzije u zajednice. U susretu s Bogom, kroz svoje svagdane, sestre ostvaruju horizontalu i vertikalu koja je sažetak  redovničkog života, sažetak vjere i smisla da vjeruju i žive Božju ljubav. 

 

Svaka misao upućena Bogu i svijest o Njegovoj prisutnosti, nepresušni su izvor za apostolat po kojem sestre postaju svjedoci ljepote življenja redovničkog života. 

 

Konkretni rad i međusobni odnosi odraz su molitvenog života sestara. Molitva pomaže sestrama da sve daju od sebe, a ništa ne posjeduju.