Vijesti

Splitska provincija

Ispraćaj s. Domitile Ive Ćubelić

Utorak, 14. 11. 2017.

U petak, 10. studenoga 2017. godine, u dopodnevnim satima, okrijepljena Otajstvima naše svete vjere, u 85. godini života i 59. godini redovništva, u samostanu sv. Rafaela u Solinu, uz milosnu prisutnost svoje sestre s. Andrijane i nećaka don Ivana Kovačevića, blago je u Gospodinu preminula i preselila se u kuću Oca nebeskoga naša draga sestra Domitila Ćubelić. Sahranjena je u ponedjeljak, 13. studenoga 2017. u 14,30 sati, na splitskom groblju ˝Lovrinac˝.

Svetu misu zadušnicu u kapeli na groblju predvodio je katedralni župnik don Tomislav Ćubelić, uz nazočnost još trideset svećenika, na čelu s pastoralnim vikarom dr. don Nediljkom Antom Ančićem. U nadahnutoj homiliji don Tomislav je istaknuo svijest i snagu vjere koju je s. Domitila cijeli svoj život živjela i svjedočila. Sve je na vjeri gradila, po vjeri i od vjere je živjela. U vjeri je imala ključ za prihvaćanje bolesti i patnje, po vjeri je već na zemlji živjela vječnost i susret s Kristom u vječnosti. Čista savjest, duboka vjera, molitva i skromnost života, zračili su iz života i djelovanja s. Domitile, posvjedočio je don Tomislav. Kršćanski je prihvaćala bolest i nemoć, pružala radosno svjedočenje vrijednosti križa, bolesti i patnje, smrti i uskrsnuća, da čovjeku ništa ne vrijedi ako dušu svoju izgubi. Homilija don Tomislava je u pripremi i bit će objavljena u posebnom prilogu.  

Na ispraćaju od s. Domitile našle su se sestre iz skoro svih zajednica, rodbina i prijatelji iz Dobranja, svećenici, nekoliko sestara drugih Družbi, brojni vjernici iz župe Šestanovac, vjernici iz Sutivana i iz župe Gospe od Otoka u Solinu, među kojima i sadašnji splitsko-dalmatinski župan, a  bivši gradonačelnik grada Solina gosp. Blaženko Boban. Bio je to veličanstveni i dostojanstveni ispraćaj jedne tihe i skromne, radosne i bogobojazne redovnice, žene dobrog i plemenitog srca.

Nakon pričesti, u ime Družbe i splitske Provincije sv. Josipa, od s. Domitile oprostila se provincijska glavarica s. Anemarie Radan. U kratkim crtama je iznijela životni tijek s. Domitile. Zahvalila joj je na vjernom svjedočenju Kristove nazočnosti u njezinu životu, na ustrajnom predanju u Božje ruke, na uzornom redovničkom životu, za molitve, žrtve i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Izrazila je kršćansku sućut njezinim rođenim sestrama: s. Andrijani i s. Roki, braći Sipi i Ivanu (Milanu), nevjestama Ani i Ivi, njihovoj djeci s obiteljima, obitelji pokojne sestre Matije, posebno njezinu sinu don Ivanu Kovačeviću, te ostaloj mnogobrojnoj rodbini. Istaknula je: ˝Budite ponosni i dragom Bogu zahvalni na daru da ste imali sestru i tetu s. Domitilu, koja Vas je voljela, koja se za Vas svaki dan Bogu molila, istinski Vam se radovala, suosjećala s Vama u boli i teškoćama. Znali ste u svakom času, zgodnom i nezgodnom, da imate duhovnu potporu u sestri i teti s. Domitili. Uvijek ste mogli u njoj naći potporu u vjeri i molitvi, korisnom savjetu i razumijevanju. Ona Vas sada prati nebeskim zagovorom.˝.  Sestra provincijalka se zahvalila don Tomislavu Ćubeliću, predvoditelju euharistijskog slavlja i ostalim svećenicima koji su došli na ispraćaj s. Domitile. Zahvalila se i vjernicima župe Šestanovac, u kojoj je s. Domitila 37 godina neumorno i zdušno radila, molila i služila, te svim prisutnima koji su došli dostojanstveno ispratiti zemne ostatke s. Domitile na vječni počinak. Sprovodne obrede vodio je don Tomislav, a u povorci do samostanske grobnice sestre su pjevale psalme i na koncu pokopa otpjevale Salve Regina.

Sestra Domitila (Iva) Ćubelić, kći Ante i Mare rođ. Ćubelić,  rođena  je 14. lipnja 1932,a krštena u župskoj crkvi sv. Ivana Krstitelja 25.  lipnja  1932.,  u  Dobranjama.  Živjela je u uzornoj katoličkoj obitelji, gdje se dnevno Boga molilo, nedjeljom i blagdanom sudjelovalo na svetoj misi. Bila je to prava kućna crkva, u kojoj se po Božju živjelo i radilo, Boga i čovjeka voljelo i poštivalo, zemlju svoju i dom svoj ljubilo. Kućni odgoj i župska zajednica pružili su čvrsti temelj dobrog vjerskog i ljudskog odgoja. Nadahnuta Božjom milošću, i po preporuci župnika don Petra Kovača, došla je 15. kolovoza 1955. godine u Družbu sestara Služavki Malog Isusa. Ušla je u samostan ˝Antunovac˝ u Maksimiru u Zagrebu, koji je tada bio i kuća matica Družbe. Nakon dvije godine kandidature ušla je u novicijat 14. kolovoza 1957. u samostanu u Samoboru, pod vodstvom magistre s. Genoveve Sobota. Privremene redovničke zavjete je položila 15. kolovoza 1958. u Maksimiru u Zagrebu, a doživotne zavjete 15. kolovoza 1964. godine na Kraljevcu u Zagrebu.  

Nakon položenih privremenih redovničkih zavjeta pet je godina u samostanu u Samoboru radila u kućnoj radionici, izrađivala džempere za sestre i potrebe građana. Iz Samobora dolazi u samostan svete Ane u Split, u kojem od 1962. do 1975., revno nastavlja s radom u samostanskoj radionici, u kojoj na mašinu plete džempere za sestre, kandidatice i potrebe građana. Mnogi su u Splitu, osobito oni iz Velog Varoša, odrasli i djeca, kroz to razdoblje upoznali vrijednu i nasmijanu s. Domitilu koja im je uzimala mjere i uredno, precizno i vješto isplela džemper. U samostanskoj radioni mlađe sestre poučava u izradi džempera, i nastoji da svojim radom doprinesu za potrebe zajednice. Već tada je osjećala zdravstvene probleme s plućima, ali se hrabro držala, molitvom i životnim optimizmom svladavala je teškoće. Bila je čvrsta i postojana u vjeri u Boga, zaljubljena u svoj redovnički poziv i poslanje, sestra molitve, reda i rada. Ugodna u zajednici, pristupačna i puna razumijevanja u kontaktu s ljudima. Uvijek vedra, nasmijana, s blagim i ugodnim humorom. Zračila je vjerom i nadom, ljubavlju i dobrotom, radošću i mirom. Kandidaticama je bila primjer jedne radosne redovnice, sretne i zadovoljne u svom redovničkom pozivu, žene bogate vjerom i dobrotom.

 Molitvom i primjerom svog radosnog života zasigurno je bila dobri i milosni poticaj da i druge djevojke iz njezinih Dobranja, slijede njezin put i odluče se za redovnički poziv. Primjer s. Domitile je svijetlio i privlačio. Iz njezine su obitelji, iz Radulove kuće, nakon njezina odlaska u samostan, u Družbu sestara Služavki Malog Isusa, došle dvije rođene sestre s. Andrijana i s. Roka, a sin sestre Matije don Ivan postao svećenik, što ju je radovalo. U župi Dobranje rođeno je jedanaest redovnica: deset sestara Služavki Malog Isusa i jedna sestra Dominikanka. Od deset sestara Služavki Malog Isusa rođenih u Dobranjama, jedna je s prezimenom Lerotić s. Zvonimira, a  devet iz zaseoka Dubrava s prezimenom Ćubelić, od kojih je osam došlo u Družbu nakon s. Domitile: s. Gerarda, s. Antica, s. Andrijana, s. Dujma, s. Jakobina, s. Rajka, s.  Nada i s. Roka. Iz Dobranja nakon odlaska s. Domitile u samostan odlučilo se i više mladića za svećenički poziv, od kojih su danas svećenici: don Nediljko Ante Ančić, don Marko Ćubelić, don Tomislav Ćubelić, don Ivan Ćubelić, don Bože Ćubelić, o. Alojz Ćubelić, don Damir Vuletić, o. Domagoj Vuletić. To je Božja milost i dar, ali i plod molitava i uzornog života s. Domitile. Za sestre i svećenike rodom iz Dobranja ona je svaki dan ustrajno molila. Veoma me obradovalo kad sam danas na mrežnoj stranci župe Dobranje, iza obavijesti o smrti i pokopu s. Domitile, njezine komentar nećakinje Terezije, od 13. studenog 2017., a glasi: “Moje nebo bit će da tvorim dobro na Zemlji.”
Sv. Terezija od Malog Isusa. Dana 10. 11. 2017. god. napustila nas je sestra Domitila Iva Ćubelić (Radulova) i prva redovnica iz Dobranja. Svoj život posvetila je služeći Bogu i potrebnima u nevolji. Svojim molitvama, postom i primjerom izmolila si mnoga duhovna zvanja, a posebno u župi Dobranje. Hvala ti za svaku blagu riječ, topli osmijeh i dobrodošlicu. Sad spavaj snom pravednika naša najbolja i najljepša teto Domitila i moli se za nas!˝

Sestra Domitila je istinski voljela svoju redovničku zajednicu, ali je u njoj i kroz nju voljela svoju obitelj i sve stanovnike Dobranja, kako one koji ostadoše na rodnom ognjištu i čvrsto čuvaju da se vatra

ne ugasi, tako i one koji su u potrazi za poslom i pod pritiskom tadašnje vlasti iz Dobranja otišli širom naše Domovine i izvan nje, osobito nakon šezdesetih godina prošlog stoljeća. Dolaskom u samostan sv. Ane u Split s. Domitila je, uz svoje redovničke obveze i posao, bila moralna potpora ljudima iz Dobranja koji su se sedamdesetih godina sve više doseljavali u Split, a na početku većinom u Veli Varoš, i postali župljani župe sv. Križa. Uz župnika Dobranja don Lovru Žuljevića s. Domitila im je bila čvrsti molitveni oslonac u snalaženju i privikavanju u novoj sredini. Radosno ih je susretala u crkvi sv. Križa, prije i poslije svete mise njima popričala, tješila, hrabrila, poticala da u novoj sredini ne zanemare svoje vjerske dužnosti ni obiteljsku molitvu, da djecu šalju na vjersku pouku. Često je znala u potrebi i malu djecu majkama pričuvati u samostanu, bilo da su išle liječniku ili na posao, a nisu imale tko bi im pričuva djecu. Rado su ljudi s Dobranja navraćali s. Domitili u samostan sv. Ane i s njom porazgovarali, kako oni koji su se doselili, tako i oni koji su išli za Njemačku, pa bi navratili u samostan do s. Domitile da s njom porazgovaraju do polaska vlaka ili autobusa. On ih je strpljivo slušala, pružila im toplu i majčinsku riječ, dobronamjerno uputila preporuke i savjete, ohrabrila, tješila u boli i nevolji. U tome su joj pomagali prirođena bistrina uma, dar mudrosti i rasuđivanja, skromnost i diskretnost, što su ljudi u njoj prepoznavali i cijenili.

Godine 1975. premještena je u samostan u Šestanovcu, gdje je kroz 37 godina vršila domaćinske poslove u zajednici, a prvih godina i izrađivala džempere za mještane. Uz suglasnost Provincije, u duhu karizme Družbe, vodila je brigu za nekoliko siromašnih i potrebnih djevojčica, porijeklom izvan Šestanovca, koje su stanovale sa sestrama u samostanu i pohađale obližnju osnovnu školu u Šestanovcu. Tražila i pronalazila za njih razumijevanje nastavnika, a u samostanu vodila potpunu brigu o njima. Imala je sluha za prepoznati potrebe ljudi, potrebe obitelji iz Šestanovca, iz sredine u kojoj je živjela. U svojoj skromnosti bila je toliko otvorena za prepoznati u čemu treba ljudima pomoć, i nalazi jednostavno i konkretno rješenje, počevši od sebe. Bila je spremna čuvati malu djecu ženama kojima ih nije imao tko u obitelji pričuvati, a koje su dobile posao u novootvorenim poganima i trgovinama, kojim su prehranjivale obitelj. Znalo je čuvati do petnaestero djece. Djeca su je voljela i slušala, a ona je znala s njima raditi, i ništa joj nije bilo teško učiniti za dobro djece i obitelji. Gledala je očima vjere ono što je bitno. Bila sam sretna u srcu i duši kad mi se na sprovodu javila jedna žena srednjih godina, koju sam znala iz djetinjstva, a pomalo sam je izgubila iz vida, odavna je nisam vidjela, i reče mi da se udala na Šestanovac, da joj je s. Domitila čuvala djecu dok je ona išla raditi, i suze radosnice zasjaše kao biseri u njezinim očima. O, blažene te suze na sprovodu jedne skromne redovnice. Više godina u zajednici u Šestanovcu s. Domitila je vršila i službu kuharice, osobito kad je s. Blaženka bila starija i slabija. Na ručak u zajednicu k sestrama je dolazio župnik don Većeslav Šupuk, a često i okolni župnici. Ona ih je radosno dočekivala i posluživala. Majčinski kao brižna domaćica je pomagala i kod župskih svečanosti župniku Katuna i okolnim župnicima, osobito u doba dok nije bilo ugostiteljske uslužnosti za te zgode. Srasla je s ljudima Šestanovca i Katuna, a i okolnih mjesta, koji su dolazili u Šestanovac i navratili k sestrama. Suosjećala je s ljudima, razumjela ih, osobito je imala srca za siromašne, starije, bolesne i nemoćne. Stariji svijet je radosno susretala u kapeli Gospi Fatimske, s njima prije ili poslije svete mise porazgovarala, pitala za zdravlje, saslušala ih, ohrabrila i obećala molitvu, što je i vršila. Molitvom i djelima ljubavi bila je dobri duh među mještanima Šestanovca i u njihovoj sredini. Sve više je osjećala zdravstvene teškoće, ali se nije predavala, hrabro i strpljivo išla je naprijed.

U srpnju 2012. godine doživjela je moždani insult, koji je oslabio njezino tijelo, pa je premještena iz Šestanovca u samostan u Solinu. Zadnjih pet godina bila je na bolesničkom krevetu i u kolicima. Strpljiva i predana u Božje ruke i Marijinu zaštitu. Moli i prikazuje svoju nemoć i bol Isusu za potrebe Crkve, svijeta, svoje obitelji i svoje redovničke zajednice. Trpljenje, strpljenje, posvećenje, bio je njezin svakodnevni program. Molitva joj je bila u srcu, na usnama, u osmjehu i pristupu s drugima. Njezina soba bila je mjesto posvećenja. U njoj je molitvom nebo i zemlju povezivala, ljude s njihovim potrebama molitvom donosila Gospodinu i Gospodina molitvom dovodila ljudima i njihovim potrebama. Svježeg pamćenja i prisebna, preko Radio Marije pratila je zbivanja u Crkvi i svijetu i to uključivala u dnevne molitve. Na osobiti način je cijenila i poštivala svećenike, za njih se svaki dan Bogu molila. Vlastitu nemoć i bolest prihvatila je kao Božju volju, bez grča i prigovora, spremna na pomoć sestara iz zajednice. Radovala se svakodnevnom radosnom druženju uz rođenu sestru s. Roku i susjedu s. Nadu, brižnosti i redovitim posjetima nećaka don Ivana. Svima je bila zahvalna i za najmanju pruženu uslugu. Uvijek spremna da na iskazanu pomoć i pažnju uzvrati blagim i toplim osmjehom, lijepom riječju, da i u vlastitoj nemoći sestre i posjetitelje hrabri i veseli svojim osmjehom i šalom. Zračila je vjerom i  predanjem u Božju volju, dobrotom, strpljivošću i vedrinom.

Draga s. Domitila, s Vama iz naše sredine odlazi jedna redovnica Stadlerova duha, jedna od onih koje su istinski bile zaljubljene u Isusa u svoje zvanje i redovničko poslanje, koje su svim srcem, svom dušom, ljubile Boga i bližnjega svoga. Gospodin i njegova i naša Majka Marija bili Vam vječna nagrada za takvo jedno svjedočenje. Uživajte radost neba skupa s njima, s našim utemeljiteljem slugom Božjim nadbiskupom Stadlerom i pokojnim sestrama. Molite Gospodina da i mi budemo žene i redovnice koje resi vjera i dobrota, ljubav i jednostavnost duše, bliskost Bogu i ljudima. Molite Gospodina da nam udijeli novih i revnih članica. Molite ga za posvećenje naših obitelji i naših redovničkih zajednica.

Počivala u miru Božjem!

s. Maneta Mijoč


Galerija slika

Z31
Z33
Z19
Z18
Z30
Z28
Z15
Z13
Z16
Z20
Z17
Z12
Z14
Z10
Z9
Z4
Z21
Z22
Z23
Z7
Z5
Z8
Z3
Z2
Z1
Zzz
Zza
Zzzz