Raspored apostolata zvanja i PMI u Provinciji Presvetog Srca Isusova i Marijina
Krjeposti Djeteta Isusa – identitet Prijatelja Maloga Isusa
|
VELJAČA 2012. |
||||
|
DATUM |
AKTIVNOST |
SUDIONICI |
ANIMATORICE |
|
|
8. veljače |
STADLEROV DAN |
PMI i sestre SMI i svi zainteresirani kao članovi svojih župnih zajednica |
Sestre SMI i animatori po župama |
|
|
14. veljače |
Kateheza o sluzi Božjemu Josipu Stadleru u župi sv. Pavla |
Zajednica mladih |
s. Viktorija Predragović |
|
|
18. veljače |
Duhovna obnova mladih pod geslom: OD SJEMENA DO CVIJETA u Trnovcu Bartolovečkom |
Mladi župe Gospe Snježne |
s. Viktorija Predragović s. Emanuela Pečnik |
|
|
22. veljače |
PEPELNICA |
PMI i sestre SMI kao članovi župnih zajednica |
Sestre SMI i animatori PMI po župama |
|
|
25. veljače |
SPOMEN na Božićno otajstvo; sudjelovanje u sv misi |
PMI i sestre SMI |
Sestre SMI i animatori PMI po župama |
|
|
27. veljače |
Kreativna radionica: U susret Misijskoj izložbi |
PMI župe sv. Pavla |
s. Emanuela Pečnik |
|
Prijavi se ovdje (emanuela1909@gmail.com)
1. DODIR SA SAKRALNIM PROSTOROM:
U prostoru gdje se događa susret unaprijed pripremiti: kip Djeteta Isusa koje leži na slami, upaljena svijeća,…ili nešto po vlastitom izboru.
Na početku susreta odigrati neku igru opuštanja: npr. svaki sudionik neka kaže svoje ime i s imenom poveže neku krepost ili neku vrlinu koja počinje početnim slovom njegova/njezina imena.
2. MOLITVENO – SLAVLJENIČKI ASPEKT:
Uz meditativnu glazbu čitati, a sudionike pozvati da svoju pažnju usmjere na lik Djeteta Isusa:
Sjeti se da je jedini razlog što ti postojiš taj, što te Bog voli : Ljubavlju vječnom ljubim te, poručuje ti Bog preko proroka (Jr 31,3). To znači da si za njega neizrecivo vrijedan, da te on nikad ne može napustiti, povrijediti, omalovažiti, željeti ti zlo. Naprotiv, Bog ti želi dati samog sebe.
Da bi mogao prihvatiti činjenicu da te Bog voli, promisli tko je i kakav je Bog : Bog je ljubav i nježnost sama. Bog ne može drugačije nego te voljeti. Ti si njegov.
Ponavljaj polako u sebi Bog mene voli. Ponavljaj to više puta. Dušo moja, Bog tebe voli.
Samim tim što postojiš, Bog te voli. Bog je dobrota sama i milosrđe, Bog je vjeran i onda kada ti to nisi. Bog je svemoguć, jak, pravedan, svet. On je ispunjenje tvojih čežnji.
Nemirno je srce naše, Gospodine, dok se ne smiri u tebi, potvrđuje sv. Augustin.
Zaželi da ti Bog objavi i pokaže koliko te voli. Kad si s Bogom imaš sve. Ništa na svijetu te ne može ispuniti kao Božja ljubav jer si za nju stvoren. Bog te nije jednom stvorio pa prepustio samom sebi, već te neprestano stvara i uzdržava svojom ljubavlju.
Bogu se možeš približiti tako da se podsjetiš da si ti njegovo dijete.
Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac : Djeca se Božja zovemo, i to jesmo. (1 Iv 3,1)
Navješćuj stoga svojoj duši : Ja sam dijete Božje .
To je najdragocjenija i najvažnija istina o tebi. To je tvoje najveće dostojanstvo.
Možeš se poput malog djeteta smjestiti u Božje naručje, dopustiti da te njegove ruke obaviju, štite. Tu si najsigurniji. Tu je tvoj dom. Neka te ispuni Božja nježnost, blagost, snaga i mir. Nitko i ništa ti ne može oduzeti Božju ljubav, niti te od nje odijeliti.
3. POUČNI DIO:
Naša današnja radionica nosi naziv: KREPOSTI DJETETA ISUSA – IDENTITET PMI
Pogledajmo kratki film o Isusovom djetinjstvu da se prisjetimo prošlih kateheza.
Što je krjepost?
Sv. Pavao piše u poslanici Filipljanima:Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala - to nek vam je na srcu! (4,8)
U KKC piše:
Krepost je postojano i čvrsto raspoloženje činiti dobro. Ona daje osobi ne samo da dobre čine izvrši, nego da od sebe dade najbolje. Svim osjetnim i duhovnim silama kreposna osoba teži prema dobru; za njim teži i za nj se konkretnim činima opredjeljuje. Svrha je kreposna života postati slični Bogu. Ljudske kreposti (vrline) jesu čvrsti stavovi, stalna raspoloženja, trajne savršenosti razuma i volje koje ravnaju našim činima, zapovijedaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem po razumu i vjeri. One daju lakoću, gospodstvo nad sobom i radost za moralno dobar život. Krepostan je čovjek onaj koji slobodno čini dobro. Čudoredne kreposti stječu se ljudskim nastojanjem. One su plodovi i klice moralno dobrih čina; one pripravljaju sve moći ljudskog bića da uđe u zajedništvo s božanskom ljubavi. (1803, 1804)
Božja milost pročišćuje i uzdiželjudske kreposti stečene odgojem, slobodnim činima i ustrajnošću uvijek obnavljanom s naporom. S Božjom pomoću, one kuju značaj i daju lakoću u vršenju dobra. Krepostan čovjek je sretan što živi kreposno.
Čovjek ranjen grijehom ne može lako očuvati moralnu ravnotežu. Dar spasenja po Kristu daje nam milost potrebnu da ustrajemo u traženju kreposti. Svatko mora uvijek moliti za tu milost svjetla i snage, pristupati sakramentima, surađivati s Duhom Svetim, slijediti njegove pozive da ljubimo dobro i da se klonimo zla. (1810, 1811)
Zastanimo na pojmu dijete – karakteristike djeteta - izriču usmeno iz vlastitog iskustva
Dijete Isus:
Kako kaže sl. B. Josip Stadler:
A kada je Bog htio svijetu pokazati kako ga neizmjerno ljubi, onda kao da je tražio po svijetu nešto da tu ljubav otkrije, pa nije, da tako kažem, ništa tako nježno našao, nego maljušno dijete.
Sakrio je svoju mudrost u djetinju dobu da ne može govoriti i da te ne može optužiti niti ukoriti, nego te blagim i nježnim licem k sebi priteže. Sakrio je svoju moć u djetinju nemoć da te kazniti i da te udariti ne može. I one nemoćne ručice dao si je svezati od majke svoje pelenicama, samo da se ne bojiš k njemu pristupiti.
A zato je djetešce postao da se zbog tih grijeha na te ne rasrdi jer dijete se ne zna razljutiti. A ako se i rasrdi, brzo se ublaži.
Pristupite, dakle, k Malom Isusu dok je malen, dok se čini kao da je zaboravio na svoje veličanstvo. Upravo se zato htio tako maljušan roditi jer je htio da ga ljubimo, a ne da ga se bojimo.
Gle, On se dao zamotati u pelenice da tebe razveže i odmota te oslobodi odveza paklenih; On je postao siromašan da tebe učini djeljenikom svoga blaga nebeskoga i božanskoga; On je postao nemoćan da tebe učini jakim protiv tvojih neprijatelja; On je htio već kao djetešce trpjeti i plakati da svojim suzama opere grijehe tvoje.
Možemo li, iz gore navedenog reći da dijete ima kreposti? – kratki razgovor
Dakle, gledajući Dijete Isusa, mi gledamo Spasitelja, Boga svemoćnoga koji je htio postati takav da nama ljudima dade model života. Iz tog pogleda možemo govoriti o krepostima Djeteta Isusa koje pripadaju identitetu PMI.
Koje kreposti Dijete Isus u nama potiče, izaziva?
Slijedi formiranje skupina i svaka skupina radi na jednoj kreposti: MALENOST, JEDNOSTAVNOST, PONIZNOST, LJUBAV, TRPLJENJE.
Svaka skupina radi na unaprijed pripremljenom tekstu i za ostale sudionike napravi sažetak te jednu molitvu za tu krjepost.
Nakon grupnog rada slijedi iznošenje rezultata u plenumu te izmjena vlastitih iskustava.
4. APOSTOLAT (katehetske zadaće):
Iz obrađenih krjeposti što učimo o vlastitom identitetu PMI? Vlastitim karakteristikama, osobinama po kojima smo pozvani biti prepoznatiljivi i znani?
- Biti kao dijete znači biti beskompromisno poučljiv i poslušan. (prisjetiti se dječaka Samuela iz misnih čitanja)
- Biti malen znači biti poučljiv,siromašan, potreban…otvoren Bogu…kao Marija
Ima li u mojem životu mjesta za takvu “Božju običnost” koja nam je objavljena otajstvom utjelovljenja?
Krist ne želi divljenje, nego nasljedovanje. ŠTO TRAŽITE?
Što znači Kristu se diviti, a što znači nasljedovati ga? Usp. I. Raguž: Šutnja – Dokolica – Molitva, str.15.-16.
Djetinji duhje i tebi šansa da budeš velik u Božjim očima, a to je zapravo ono najvažnije. Dijete poštuje svakoga, zna i najokrutnije ljude preokrenuti da se obrate. Siromasi i djeca su (prema Isusu) baštinici Kraljevstva Nebeskoga.
5. ZAVRŠNI DIO:
Molitva za kreposti što su ih sami napisali.
Krunica Djetetu Isusu
Vijeće za promicanje zvanja i Prijatelji Malog Isusa
Vijeće čine:
- s. M. Emanuela Pečnik, pročelnica
- s. M. Jelena Burić
- s. M. Valerija Sakač
- s. M. Viktorija Predragović
.jpg)
MALENOST
Iako je Bog, Božji Sin, Isus je sišao na zemlju kao maleno dijete.
Htio je biti malen, najmanji; u utrobi svoje Majke, u krilu skromne štale. Birajući malenost Isus se suobličava svakom novorođenčetu koji je u svojoj malenosti ovisan o brizi i njezi drugih. Dopustio je da On koji je jednak Bogu Ocu u svemu, bude potpuno ovisan o rukama Josipa i Marije, o njihovoj brizi, njezi, zaštiti... Prepustio se stvorenju...
Isus izabire malenost jer Mu se kao takvomu svi mogu približiti, odrasli i djeca, bogati i siromašni, učeni i neuki...
Maleno dijete širi duh toplih i nježnih osjećaja, duh koji povezuje veliko i neznatno. Snizivši svoje božanstvo u ljudsku neznatnost, Isus nas želi poučiti da biti malen nije samo ono što nužno određuje dijete.
Sam je rekao: " Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo Nebesko." (Mt 18,3)
Biti dijete znači u prvom redu biti malen; a biti malen znači biti ovisan o drugome, o Bogu i čovjeku; biti svjestan svoje neodraslosti i trajne potrebe da se mijenjamo, popravljamo i izgrađujemo.
Biti malen znači biti poučljiv, dati se poučiti, voditi; biti blizak, dopustiti da ti se drugi približi bez straha.
Biti malen znači biti trajno otvoren za sve i svakoga; biti svjestan svoje krhkosti i lomljivosti, svoje grešnosti i ništavosti.
Biti malen znači biti u potpunoj ovisnosti o Bogu koji malenima otkriva otajstva Kraljevstva Nebeskoga...
JEDNOSTAVNOST (SKROMNOST)
Rodivši se u krajnjem siromaštvu, u krilu skromne obitelji, Isus izabire običnost svakodnevnog života. Isus je htio u svemu biti sasvim običan čovjek, obično dijete; on se sam svrstava u red siromašnijih.
Nije li nam jednostavnije i lakše zamisliti ga u trošnoj štalici, nego li u sjajnom dvorcu okruženom slugama i svim udobnostima.
Isus izabire običnost, jednostavnost i time daje neprocjenjivu vrijednost svakom životu i našoj svakodnevici. Jednostavnost je plod malenosti i omogućava blizinu. Promatrajući Isusa kao novorođenče, lako mu se približavamo i promatramo ga toplim osjećajima koje u nama budi blizina bilo kojeg djeteta. Izbor- jednostavnosti kao stila Isusova života vidljiv je i u njegovom djetinjstvu, ali i u cijelom životu. Upravo mu je ta karakteristika omogućila da prodre u srca svih... bez obzira na njihov položaj, dob, životnu situaciju... Jednostavnost koja odiše blizinom i otvorenošću omogućila je Isusu, već kao djetetu, da u svojim skromnim odajama susretne i primi siromašne pastire jednako kao i bogate kraljeve. U štalici gdje se nalazi Isus nema otmjenih ljudi... u štalici su Josip i Marija, pastiri i kraljevi, vol i magarac...oni koji su prepoznali Isusa; oni koji nisu zaslijepljeni vlastitom slavom i moći, sebičnošću i strahom... oni koji nisu odviše udomljeni u "vlastitoj palači", u sebi...
LJUBAV (NJEŽNOST)
"Kad je Bog htio svijetu pokazati koliko ga neizmjerno ljubi, onda nije ništa našao, tako nježno, kao maleno Djetešce." Josip Stadler
Može li se zamisliti život bez ljubavi?
Nije li čovjek današnjice najgladniji ljubavi?...tražitelj ljubavi...?
Nije li istinska ljepota života upravo u ljubavi...?
Život iz ljubavi i za ljubav...?
"Ljubav se razlila od Boga na čovjeka da bi nam najveću ljepotu pokazala..."
U trenutku kada Bog stupa na pozornicu svijeta, otkriva nam se kao nejako dijete koje dolazi među nas u moći svoje ljubavi. Ljubav je povlastica koja se daje malenima i jednostavnima... Stvoritelj želi biti voljen od svog stvorenja, prepoznat kao ljubav; zato oblači tijelo čovjeka, malenog djeteta. Bog nas ne želi prisiljavati na ljubav, već nam se očituje sam kao ljubav; ljubav koja ne traži svoje već daje slobodu ljubljenom.
Može li itko biti "hladan" pred malenim djetetom?
Dijete nas upravo "sili" da prema njemu budemo nježni, pažljivi, dobri, puni ljubavi, strpljenja... Dijete lako osvoji srce čovjeka. Dijete je lako zavoljeti, ono se samo "uvuče" pod kožu, pa i najtvrđeg srca. Isus izabire put djeteta da bi prodro do tvog i mog srca. Otkriva nam svoju beskrajnu ljubav postavši čovjekom, dopušta i prepušta se brizi stvorenja, dozvoljava da bude bespomoćan i nejak...a sve to -" ...jer je Bog tako ljubio svijet da je dao Sina svoga, Jedinorođenca, ne da se sudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu." Isus je nježan prema čovjeku, želi ga spasiti pod svaku cijenu, pa i pod cijenu vlastitog poniženja i totalnog poništenja. Ljubav daje smisao životu, a cijeli Isusov život od rođenja do smrti je hvalospjev ljubavi; očitovanje ljubavi same...
PONIZNOST (POSLUŠNOST, SAMOZATAJA)
"Isus Krist trajni lik Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom; nego sam sebe oplijeni uzevši lik Sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti..." (Fil2, 5-8)
Nigdje se kao kod jaslica ne može toliko osjetiti da je Bog htio biti Emanuel- Bog s nama, Bog s kojim možemo biti na "ti" jer nas susreće kao dijete. "Božić je najljudskiji blagdan vjere jer nam omogućuje da najdublje osjetimo Božju ljudskost. " (J. Ratzinger)
Isus, Božji Sin, pravi Bog i pravi čovjek je rođen u skromnosti staje, u siromašnoj obitelji; priprosti pastiri prvi su svjedoci toga događaja. U tom uboštvu ( siromaštvu) koje Isus na sebe preuzima očituje se njegova veličina i slava neba. (usp. KKC 525)
"Postati kao djeca" uvjet je za ulazak u Kraljevstvo; zato se treba poniziti, postati malen; treba se nanovo roditi odozgor, od Boga... (usp. KKC526)
Isus se želi u nama rađati. Želi oplemenjivati našu tjelesnost i naš život svojom prisutnošću; želi biti rođen u nama i trajno nastanjen u svijetu po nama. ...to Božićno otajstvo je otajstvo "čudesne razmjene" koje se u nama ispunja i događa onda kada se Krist oblikuje i postaje živ po nama. (usp. KKC 526)
Uzevši na sebe smrtno tijelo i postavši sličan čovjeku u svemu, osim u grijehu, Isus dopušta potpuno poništenje svoga božanstva. On, u svemu jednak Ocu prihvaća i podlaže se ljudskoj pomoći i volji i tako ispunjava Božji plan svom životu.
Poništiti sebe do kraja, odreći se svoje sebičnosti, interesa, volje, pa i života, može samo ponizni Isus koji ne želi svoje Kraljevstvo uspostaviti silom i snagom, već ljubavlju. U djetetu Isusu najočitija je svemoć ljubavi:
Bog dolazi bez oružja jer ne želi osvajati izvana, nego pridobiti iznutra, iznutra promijeniti.
Iako malen, rođen kao stvorenje, nezaštićen i bespomoćan, Isus ostaje Bog. Istina koja se oblači u Dijete ne umanjuje Njegovo božansko dostojanstvo. Ako išta može svladati čovjeka, njegovu samovolju, silovitost... tada je to nezaštićenost djeteta.
Bog ju je prihvatio da nas na taj način svlada i dovede nas samima sebi. Njegovo "biti djetetom" nama pokazuje put kojim možemo doći do Boga...
(usp. J. Ratzinger: Božićni blagoslov)
A to je put vlastitog oplijenjenja (osiromašenja) i trajnog odrastanja u školi poniznosti i ljubavi.
TRPLJENJE (SAMOZATAJA)
Unatoč brojnim toplim riječima i osjećajima koje u nama budi Božić- rođenje Isusa Krista; pripovijest o Isusovom rođenju otkriva nam bolnu istinu o hladnom i bešćutnom svijetu u koji Isus ulazi.
Još u utrobi Majke nailazi na neprihvaćanje, nerazumijevanje i odbačenost...
Još nije ni ugledao svjetlo ovog svijeta, a već je morao iskusiti hladnoću ljudskog srca koja ga želi potisnuti, još nerođenog, od sebe i smjestiti u štalicu; daleko od središta, negdje na periferiju gradića Betlehema. Odbačen, još u majčinoj utrobi, Isus ne nailazi na topli smještaj već na hladnu i siromašnu štalicu u kojoj ga otvorena srca prihvaćaju iskreni tražitelji...
Za svoj prvi ležaj dobiva jaslice i oštru slamicu, iako je bio sasvim maleno i bespomoćno dijete. Isus, od trenutka začeća izabire put trpljenja kojim će biti prožet cijeli njegov život.
Nije li čovjekov život na zemlji pun trpljenja i patnji od rođenja do smrti? Tim putem htio je i Isus kročiti i otkriti nam smisao života na zemlji.
Zatajivši svoje božanstvo, uzevši lik sluge, potisnut od ljudi, progonjen već u prvim danima života; neprihvaćen i neshvaćen od svojih sumještana; osuđen kao zločinac, pogubljen najsramotnijom smrću; Isus nam, unatoč tolikom trpljenju, objavljuje najveću poruku i istinu svog života- a to je LJUBAV.
Samo je ljubav kadra preuzeti na sebe sve nedaće svijeta, trpjeti nedužna, umrijeti nevina, i dalje voljeti stvorenje od kojeg je odbačena i trajno mu nuditi svoje spasenje.
Dijete Isus nam stoga otkriva još jednu tajnu života od koje ne možemo pobjeći, već je moramo prihvatiti i s ljubavlju živjeti- to je tajna trpljenja i trajnog umiranja.
"Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" (Mt 16. 24-27)










