Vijesti

Sarajevska provincija

Duhovne vježbe sestara Služavki Malog Isusa u Kući Navještenja

Ponedjeljak, 14. 8. 2017.

 

Svake godine darovano nam je vrijeme u kojem možemo intenzivnije boraviti s Gospodinom u tišini i miru. I ovaj put na duhovnim vježbama u našem DC Kući Navještenja u Gromiljaku okupile su se 24 sestre kako bi iskoristile to vrijeme milosti i radosti. Osim nas sestara Služavki Malog Isusa, s nama su bile i dvije sestre Euharistinke iz Makedonije. Kroz 6 dana duhovnih vježbi vodio nas je p. Marijan Zubak, svećenik misionar Predragocjene Krvi Kristove. 

Kroz svakodnevnu zajedničku molitvu, razmatranja, klanjanja pred Presvetim, sv. Misu, svaka od nas je, vjerujem doživjela onu puninu mira i blaženstva koju Bog daje onima koji ga ljube. Pater Marijan nas je kroz predavanja vodio kroz Božju objavu Mojsiju na brdu Horebu, te nam je duboko protumačio o svakoj Božjoj zapovijedi posebno kako bismo razumjele smisao, svrhu i cilj same Božje objave, ali i svake Njegove zapovijedi. Početak svakog predavanja kao uvod poslužila je po jedna vrlo poticajna priča autora Brune Ferrera koja je imala za cilj oraspoložiti nas za slušanje nadahnutih riječi patra Marijana.

Počevši predavanja, p. Marijan je između ostalog spomenuo kako Židovi 10 zapovijedi koje je Bog dao Mojsiju ne zovu zapovijedima, nego riječima – 10 Božijih riječi - upravo iz razloga što „Bog moj meni govori, ne zapovijeda“. U prvoj zapovijedi Bog govori Izraelu da je On Jahve, Bog koji je Izraela izveo iz zemlje ropstva, te opominje da ne smiju imati drugih bogova uz Njega. Kako se pokoriti ovoj Božjoj zapovijedi i biti joj poslušan? Prema riječima p. Marijana, vrlo jednostavno: „Temelj poslušnosti je zahvalnost. Temelj zahvalnosti je iskustvo.“ Dakle izrealeski je narod doživio izbavljanje iz ropstva, no bez vjere i zahvalnosti neće moći ostati vjerni ovoj zapovijedi. Na to se svima nama postavljalo pitanje iz čega je to sve Bog mene izbavio? I na čemu Mu sve dugujem svoju zahvalnost i poslušnost ovoj zapovijedi?

O drugoj Božjoj zapovijedi -  Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud – izdvojit ću jedan od mnogih bisera koje smo čule, a radi se o Petru koji doziva Gospodina u onoj prispodobi u kojoj je hodao po vodi. „Zamislimo si samo: koliko dugo Petar hoda po vodi? Toliko dugo koliko je njegov pogled bio uprt u Isusa, a čim je spustio pogled, počeo je tonuti. Radi se dakle o jakoj simbolici – sve naše životne situacije imat će smisao dok gledamo u Isusa, a kad Njega izgubimo iz vida, počinjemo tonuti, počinju problemi, zato jer više ne gledamo u Njega, nego u svoje probleme. „

Treća Božja zapovijed nam govori o svetkovanju Dana Gospodnjeg. O onom danu u kojem se trebamo ostaviti svih naših poslova i otpočinuti, kako je i sam Gospodin učinio nakon što je dovršio djelo stvaranja. Međutim, tko se zna odmoriti? „Odmoriti se zna samo onaj koji zna blagoslivljati“.

Četvrtoj Božjoj zapovijedi: Poštuj oca  i majku da dugo živiš i da ti dobro bude na zemlji pater je još dodao: ... i poglavare! Naime, ova zapovijed zapravo odlučuje o našem životu na zemlji. Svaki problem koji imamo u svom životu može potjecati iz izvora (obitelj, roditelji, kuća, djetinjstvo...). Često puta ono što se događa u djetinjstvu se kasnije samo reproducira u životu. Razmišljajući o ovome, svaka od nas se vratila na svoje izvore te se susrela sa samom sobom. Jedna od važnih stvari jest ta da je naš odnos prema roditeljima zapravo slika našeg odnosa prema životu. Također smo došli i do zaključka da ovu zapovijed ne mogu prihvatiti oni koji sebe uvijek smatraju žrtvom.

Razmišljajući o petoj Božjoj zapovijedi, pater nas je iznenadio pitanjem: „Jeste li vi koga ubili?“ Naravno, počele smo se smijati na postavljeno pitanje, no kasnije smo shvatili da to zapravo nije bila obična šala jer ubiti nekoga ili nešto ne znači samo ubiti tijelo, fiziologiju, nego je to zapravo nešto puno dublje. Ubiti – za Krista to znači i ono kad „netko ima nešto protiv tebe.“ Odnosno, ubiti – za Krista to znači ne ljubiti, ne imati sućuti. Primjerice, Kajin ubija Abela misleći da tako ispravlja nepravdu kojom je on bio pogođen. Međutim, i nakon toga je Kajin bio namrgođen i nesretan, a „ako pravedno radiš, vedrinom odsjevaš“ (Post 4, 7). I mi smo često kao i Kajin pa tražimo načine kako ispraviti nanesenu nam nepravdu, često na krivim ljudima jer, ako smo dobro razumjeli cijeli događaj ubojstva Abela, ni Abel nije Kajinu učinio ništa zlo, osim što je bio obasut Božjim milostima. Dakle, Kajin ubija Abela ne zato što ga mrzi, nego zato što misli da je Bog nepravedan, na što nam se postavlja pitanje – kako se odnositi prema nepravdi koja nas pogađa u životu? I jedna rečenica patra Marijana koja je, vjerujem, svaku od nas dotakla: „Snosit ćemo posljedice za svoja ubojstva.“ Ne smijemo zaboraviti ni onu Božju: „Ti si čuvar brata svoga.“ Ti si čuvarica sestre svoje. Svi trebamo isključiti mehanizme koji ubijaju druge ljude. „A ubiti svakako znači ostvariti želju da se drugome naneso zlo.“ Pater Marijan nas je sviju upitao: „Znaš li ljubiti? Ako ne, uči se. Ljubi, ljubi, ljubi!“

Šesta Božja zapovijed govori o čistoći, ne samo tijela, nego i duše i duha. „Čistoća je ono kad svome tijelu daješ samo jedan smisao, a to je ljubav. Ljubav je, dakle, pitanje čistoće, i svi smo pozvani biti vjerni“ – rekao je p. Marijan. Ustanovili smo da nam najviše problema zadaju želje, pa je za to lijek da i u njima, u tim željama, duboko tražimo Božju volju.

Ne ukradi!– tako glasi sedma Božja zapovijed. Razmišljali smo o tome što se sve može ukrasti. Može se ukrasti novac, imovina, vrijeme, djetinjstvo, život, sreća... sve se može ukrasti. Međutim, Ne ukradi! ne govori o tuđim dobrima, nego o mojim vlastitim dobrima. Jer posjedujem samo ono što mogu dati; moje je samo ono što dajem. A ako nešto ne mogu darovati, onda ne posjedujem tu stvar, već ona posjeduje mene. I tu je onda problem. No, postoji jedno iskustvo koje nas uvijek vraća na pravi put, a vjerujem da smo ga svi iskusili barem jednom u životu, a to je „što više dajemo, puno više primamo“. Duboka istina. Razmišljajući o svemu tome pitali smo se gdje je naša sigurnost; u čemu ili u komu tražimo sigurnost?

Kad se radi o osmoj Božjoj zapovijedi Ne reci lažna svjedočanstva! razmišljali smo o istini i iskrenosti. Ovdje moramo spoznati da samo iskrenost nije dovoljna za istinu, jer puno je toga u životu što se može raditi s istinskom iskrenošću – možemo biti iskreno srditi, iskreno ljuti na nekoga, iskreno povrijeđeni nečim... Stoga, kako bi zaista ispoštovali i ovu Božju zapovijed potrebno je znati što je iskreno dobro za drugu osobu.

Na kraju su nam ostale još dvije zapovijedi – Ne poželi tuđeg ženidbenog druga! i Ne poželi nikakve tuđe stvari! Što se hoće reći? Ne poželi, ne poželi... Ne poželi ništa. Glavni problem su uvijek želje koje izviru iz čovjekove nutrine. Te kako bi bili vjerni zadnjim Božjim zapovijedima, ne smijemo sa svojim željama biti u suprotnosti sa svojim životom.

Evo, sve ove ukratko izabrane misli nisu bile samo one koje su bile izrečene samo onako da se puste u vjetar, nego su bile razmatrane i kroz preostalo vrijeme u duhovnim vježbama kroz klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, zatim u vremenu osobne molitve, tako da je sveukupan dnevni red bio zapravo povezan jednom cjelovitošću izrečenih misli i promišljanja. Zahvalne smo Gospodinu što tako čudesno djeluje po Duhu Svetom preko izabranih ljudi, koji nam, ne samo tumače Riječ, nego je nadasve životom svjedoče, te na taj način na nas prenose onaj žar i oduševljenje za Kristom.

s. M. Sandra Kapetanović


Galerija slika

1
2
3
4
5
9
10
11
12