Uvodna misao: Presveti Gospodine Isuse Kriste, klanjamo Ti se i blagoslivljamo Te za sva divna djela ljubavi kojima nas svakodnevno obasiplješ. Ti koji si sve stvorio i providonosno uzdržavaš, svakodnevno nam daješ mogućnost slobode izbora i odluke: za dobro ili zlo, ljubav ili mržnju, vjeru ili nepovjerenje, pravednost ili nepravednost. Svjedoci smo kako je često oko nas i u svijetu puno više zla nego dobra, jer je čovjek iskvario sebe i druge, nepravdu je poistovjetio s pravdom, a za sve to optužuje drugoga ili čak samog Boga. No, On nije kriv. Njegov zakon prema drugima je ljubav, a gdje je ljubav tu nema nepravde, zla i mržnje. To će reći, tome nas želi poučiti i sluga Božji Josip Stadler, prvi vrhbosanski nadbiskup, koji se na današnji dan preselio u vječnost pod okriljem Bezgrešne Djevice Marije. U Godini milosrđa molili smo i obnavljali svijest o djelima milosrđa zajedno sa slugom tvojim Stadlerom, no ostalo je pred nama još jedno prevažno djelo milosrđa: Nepravdu strpljivo podnositi, u svjetlu Stadlerovih promišljanja. Molimo pomoć i svjetlo Duha Svetoga, da nam udijeli milost spoznaje o tome koliko smo ljubljeni i svijest o daru spasenja, kako bismo i ovo djelo milosrđa primjenjivali u svojoj svakodnevici. Molimo pjevajući:

Pjesma:Padaj s neba roso sveta…

U došašću smo i molimo za spasenje duša, upravo onako kako je i Stadleru to bilo prvo na umu. Ali, nema spasenja bez ljubavi, a danas čini mi se isto kao i u Stadlerovo vrijeme: O ničem se u svijetu ne govori više, koliko o ljubavi, a nema ničeg manje na svijetu, koliko prave ljubavi. Zato u ovo prežalosno vrijeme, kada i te kako izbija činjenica na javu, da zbog pomanjkanja prave ljubavi spram bližnjega zaratiše se čitavi narodi, upravo je nužno, predragi vjernici, da si k srcu uzmete volju Božju, koja strogo zapovijeda, da ljubimo samo bližnjega svoga kao samoga sebe, a taj bližnji jest svaki čovjek. Stadler nas zato poziva na raspoloživost, da naše srce bude prostrano i obuhvaća sve: siromaha na ulici, zločinca u tamnici, stranca koga prvi put u životu vidimo, a koji nas moli za pomoć, opaka čovjeka, grešnika, koga žalimo, neprijatelje koji su nas uvrijedili, svima valja otvoriti srce svoje, jer su ljudi, jer su kršćani, pa imaju pravo na ljubav. Pa i kad bi bližnji imao ne znam koliko pogrešaka, čudne naravi ili nesnošljiv, bile njegove slabosti mnogobrojne: ipak valja imati na pameti, da je on uza sve svoje pogreške ud tijela Isusa Krista, kao i mi, Bog ga podnosi sa svim njegovim pogreškama kao i nas. Stadler nas pita: Možeš li mu, smiješ li mu zatvoriti srce svoje, koje će s njegovim uvijek biti sjedinjeno? Ako otvorimo svoje srce i poslušamo Stadlera, koji nas potiče na ljubav u svojem tumačenju Zakona ljubavi prema Bogu i ljudima, učinit ćemo još jedno Bogu ugodno djelo milosrđa: nepravdu strpljivo podnositi.

Životna pouka glasi: „Nikad nitko ne može biti pravedan ako prije toga nije čovječan. Pravednost bez milosrđa je najstrašnija stvar na svijetu.“ Milosrđe je nezamislivo bez ljubavi, i to prave kršćanske kako kaže Stadler: Tko od svoje ljubavi isključi samo jednoga čovjeka, taj pokazuje, da nema nikakve kršćanske ljubavi. Nažalost vlastita korist je kod premnogih mjerilo prijateljstva i ljubavi. I dokle god pravimo razliku između ljudi i ljudi, dotle nema u nas prave ljubavi.  Prava kršćanska ljubav je milosrdna, pruža pomoć nepoznatom tuđincu, udovici, siromahu, svima potrebnima naše ljubavi i pomoći. Ne smije nam se dogoditi da hladna srca slušamo njihove jadikovke i otpustimo ih od sebe s praznom riječju žaljenja, a da im ni u čemu ne pružimo pomoć. Čovječanstvo od nas iziskuje, da svakoga, koji je kao i mi čovjek, ljubimo kao same sebe. Vjera od nas iziskuje, da sve ljude, kao udove tijela ljubimo. Dok vjera našu ljubav na sve ljude proteže, podiže nas ona do samoga Boga, te iziskuje od nas, da smo dužni sve ljude ljubiti poradi Boga, pa i ukoliko nam nanesu nepravdu. Stadler nas uči da se ugledamo u Gospodina našega Isusa, koji je nas ljude više ljubio nego svoj dobar glas, nego svoju čast, nego sam svoj život. O  kako mu je ljubav prema svima bila strpljiva, bez ikakve koristi i sebičnosti, puna obzirnosti, miline i krotkosti. Tako je on i nama naložio, da se i mi međusobno ljubimo, bez obzira na svu nepravdu koja je oko nas. S ljubavlju je strpljivo podnosimo, po uzoru na Isusa i slugu Božjeg Josipa Stadlera.

Dužnost svakog čovjeka je opravdati nedužna, oklevetana, vratiti mu njegovo pravo. Nije pravedno da ti netko „udari šamar, otme gornju haljinu, prisili te da ga pratiš.“  Ipak ne zaboravi pouku: „Ne daj da te zlo nadvlada, nego dobrim nadvladaj zlo!“ I Isus upravo to hoće od nas i to ne bilo kako, nego s ljubavlju. A prema Stadleru ljubav je najnježnija stvar na svijetu, koja se odriče svoje koristi, samo da dobro čini svome bližnjemu, a ponekad bližnjemu za ljubav žrtvujemo svoj mir, svoje zdravlje i život svoj. Sa svetim Ivanom evanđelistom, Stadler i nama preporučuje: …Ne ljubimo riječju, ni jezikom, nego djelom i istinom. Potiče nas da poštujemo najneznatnijega, te pomognemo: siromasima, nevoljnima, bolesnima, nesretnima, da zaboravljamo tuđe pogreške, opraštamo velikodušno uvrede nama nanesene, da sve ljude ljubimo  poradi Isusa i kao Isus, jer ćemo time pokazati, da se samo po međusobnoj ljubavi raspoznaje, da smo njegovi. Samo u toj ljubavi imat ćemo najsigurniji razlog, da mi sami uistinu Boga ljubimo, i da Gospodin Bog nas također ljubi, kako ovdje na zemlji, tako i cijelu vječnost na nebu, kako kaže Stadler. Molimo Oca nebeskog da Stadlera našeg Utemeljitelja ugledamo uzdignuta na čast oltara, a nas prosvijetli svjetlom Duha svoga kako bismo otvorili vrata srca, da se Njegova ljubav nastani u nama, da s ljubavlju strpljivo podnosimo nepravdu, i da se po svemu proslavi Ime Njegovo.

Pouke za konkretni život u duhu Stadlerovih promišljanja:

„Dijelimo sa svojom braćom u nevolji svoje siromaštvo da joj bude naš darak pravi blagoslov, a nama prava sjetva vječnih dobara.“

Danas nije baš uobičajeno podnositi bilo što, a kamoli nepravdu strpljivo i iz ljubavi, ali to je Bogu milo, pa je poželjno da to svi prakticiramo i to radi Njega samoga. „Kada tko ljubi Boga iz svega srca, onda nastoji uvijek činiti što je Bogu milo i drago, pazi na svaki Njegov mig da ispuni njegovu svetu volju.“ Također: „Časno je ljubiti svoga neprijatelja, jer je to stvar što pripada jedino velikim dušama punim ljubavi, i što im daje veliku moć nad njima.“

„Kršćanska ljubav ne isključuje nikoga, niti ikada može prestati; jer bio naš bližnji ma kakav, on je uvijek stvorenje Božje, prava slika i prilika Božja; a budući da je on to uvijek, veže nas i dužnost da ga uvijek ljubimo.“

Neka nam uvijek bude „sladak jaram: svakoga ljubiti, nikoga ne mrziti, slobodan biti od svijeta, Bogu jedinom služiti i njega, najveće dobro uživati.“

Ispravi Gospodine naše krive misli o ljubavi i pomozi nam da se suobličimo Tvojoj slici, molimo Te

Tvoja ljubav Isuse, prema svima je bila strpljiva, bez ikakve koristi i sebičnosti, puna obzirnosti, miline i krotkosti. Po zagovoru Marije Majke Bezgrešne  pomozi i nama da se međusobno ljubimo, bez obzira na svu nepravdu koja je oko nas, molimo Te

Puno je u svijetu nepravde i onih koji ju s ljubavlju strpljivo podnose, po uzoru na Isusa, blagoslovi njihova nastojanja i obdari ih vječnim životom, molimo Te

Sluga Tvoj Josip Stadler bio je primjer čovjeka milosrdna prema siromasima, čovjeka punog Božjeg duha i ljubavi, stoga proslavi ga Oče čašću Oltara, molimo Te

Bezgrešna Djevice i Marijo naša Majko, Tebi se danas utječemo i posve predajemo, jer želimo uvijek ići pravim putem, koji k Isusu i u nebo vodi, molimo Te!

Hvala Ti Oče nebeski, što si dao da Tvoje sunce izlazi zlima i dobrima, da kiša pada pravednicima i nepravednicima, jer smo svi stvorenja Tvoja. Neka nas uvijek u životu prati misao ljubavi, koja sve podnosi i gleda očima vjere, koja sve prihvaća kao dar od Boga.  Pouči nas u nevolji ne kloniti duhom, nego ju strpljivo podnositi, a u dobru Tebi Oče zahvaljivati. Amen.

 

s. M. Manda Pršlja