Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 11. siječnja 2015.

Danas slavimo blagdan Krštenja Gospodnjeg, kojim završava božićno vrijeme. Evanđelje opisuje on što se dogodilo na rijeci Jordanu. U trenutku u kojem Ivan Krstitelj podjeljuje krštenje Isusu, nebo se otvara. "I odmah – kaže sveti Marko – čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa" (1, 10). To nam doziva u sjećanje dramatičnu prošnju proroka Izaije: "O, da razdreš nebesa i siđeš" (Iz 63, 19). Ta je molitva uslišana u događaju Isusova krštenja. Tako je okončano vrijeme "zatvorenih nebesa", koja označavaju odijeljenost između Boga i čovjeka, koja je posljedica grijeha. Grijeh nas udaljuje od Boga i prekida vezu između zemlje i neba, prouzročivši tako našu bijedu i promašaj našega života. Otvorena nebesa pokazuje da je Bog dao svoju milost da zemlja dadne svoj urod (usp. Ps 85, 13). Tako je zemlja postala Božje boravište među ljudima i svaki od nas ima mogućnost susresti Sina Božjeg, iskusiti svu njegovu ljubav i beskrajno milosrđe. Možemo ga stvarno susresti prisutna u sakramentima, napose u euharistiji. Možemo ga prepoznati u licu naše braće, osobito u siromasima, bolesnicima, zatvorenicima, izbjeglicama: oni su živa tijela Krista trpećeg i vidljiva slika Boga nevidljivog.

Isusovim krštenjem ne samo da su se nebesa razderala, već Bog ponovno progovara svojim gromkim glasom: "Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!" (Mk 1, 11). Očev glas proglašava otajstvo koje se krije u Čovjeku kojeg krsti Preteča. 

Isus, Sin utjelovljenog Boga, je također konačna Riječ koju je Bog htio reći svijetu. Jedino slušajući, slijedeći i svjedočeći tu Riječ, možemo postići da naše iskustvo vjere, čija je klica stavljena u nas na dan našega krštenja, urodi punim plodom.

Slijedi zatim silazak Duha Svetoga, u liku golubice: to omogućuje Kristu, Božjem Pomazaniku, da započne svoje poslanje koje je naše spasenje. Duha Svetoga često zaboravljamo u svojim molitvama. Često se molimo Isusu; molimo se Ocu, osobito u molitvi "Oče naš"; ali se ne molimo tako često Duhu svetom, zar ne? Njega se zaboravlja. A trebamo moliti za njegovu pomoć, njegovu snagu, njegovo nadahnuće. Duh Sveti koji je vodio Isusa u njegovu životu i službi, isti je onaj Duh koji vodi vjernika u njegovu životu, život muškarca i žene koji se izjašnjavaju kao kršćani i žele biti kršćani. Staviti pod djelovanje Duha Svetoga naš kršćanski život i poslanje, koje smo svi primili po krštenju, znači pronaći apostolsku hrabrost potrebnu da se izdignemo iznad svjetovnih udobnosti i lagodnosti. Kršćanin i zajednica koji su "gluhi" za glas Duha Svetoga, koji potiče nositi evanđelje sve do nakraj svijeta i društva, postaju također "nijemi" kršćanin i zajednica koji ne govore i ne evangeliziraju.

Ali upamtite ovo: često se moliti Duhu Svetom da nam pomaže, da nam da snage, da nam da nadahnuće i pomogne nam ići naprijed.

Neka Marija, Majka Božja i Majka Crkve, prati sve nas krštenika na našem putu; neka nam pomogne rasti u ljubavi prema Bogu i u radosti služenja evanđelju, kako bismo tako dali puni smisao našemu životu.

Danas postoji silna potreba za ljubavlju i važno je da je svi vjernici laici žive i nose u razne društvene sredine! Mi živimo vrijeme milosrđa, ovo je vrijeme milosrđa.

Danas je i dan u kojem se trebamo sjetiti s radošću svojega krštenja. Sjetite se onoga što sam vas zamolio, da potražite datum krštenja, tako će svaki od nas moći reći: kršten sam toga dana. Neka danas vlada radost krštenja.

(ika)