Sestre Služavke Maloga Isusa u BiH djeluju u tri odgojno-obrazovne ustanove: u Sarajevu, Vitezu i Mostaru. Na prijedlog Povjerenstva za odgoj djece u odgojno-rehabilitacijskim ustanovama, a u organizaciji Rehabilitacijskog centra za osobe s posebnim potrebama „Sveta Obitelj“ na čelu sa s. Krunoslavom Adžamić, 11. 10. 2014. godine u Mostaru sastale smo se mi sestre i djelatnici iz zajednica u kojima se odvija odgojno-obrazovni rad sa djecom.

Nakon pozdrava domaćina susreta s. Krunoslave Adžamić, sve prisutne pozdravila je i pročelnica Povjerenstva za odgoj djece u odgojno-rehabilitacijskim ustanovama s. Manda Pršlja ističući jednu od papinih poruka da “u svemu što činimo, na prvo mjesto stavimo siromahe, jer oni će nam prethoditi u nebeskom Kraljevstvu” i u tom duhu nastavila sa pismom iz Port au Prince, sa željom da ih ne zaboravimo, nego podržimo. 

Kratke crtice iz pisma

Rado sa vama dijelimo i našu odgojnu ulogu u Centru Kardinala Stepinca na Haitiju gdje se trenutno nalazi 45-tero djece. Život s ovom djecom nam sve više „otvara oči“ prema istinskim vrednotama zajedništva, bratstva i plemenitosti za koje Bogu zahvaljujemo. Evo neki i od primjera: Ako kojem djetetu dadnete kockicu čokolade da drugo dijete ne vidi ono će istog trenutka otići među svu djecu i to sa njima podijeliti bez imalo promišljanja. Ili ako imate vrećicu bombona i date jednom djetetu ono će odmah pitati za svu drugu djecu, te će spremno i radosno međusobno podijeliti. Sebičnost kao da im je strani pojam. 

Svjedočanstvo dosadašnjeg života s njima je uistinu SVJEDOČANSTVO LJUBAVI koja je preko nas došla do njih. Upravo ta Ljubav i jest naš najvažniji cilj, da djeca spoznaju i znaju da ih Otac Nebeski voli i da su mu najdragocjeniji dar. Prenošenje Radosti Evanđelja se događa kroz našu i vašu svakodnevnicu. Ono je preneseno u svakom pojedinom susretu u kojem se mi i sve osobe oko nas osjećaju voljene, prihvaćene, vrijedne, vrednovane, ohrabrene…Radost Evanđelja živi po nama i preko nas dolazi do svih koje susrećemo… Sve vas srdačno pozdravljamo našim pozdravom Živio Mali Isus – uvijek u našim srcima. “

Vaše sestre: s.Liberija Filipović i s. Ana Uložnik

A zatim smo se vratili u našu svakodnevicu i na temu susreta: Kako pristupiti djeci s poteškoćama u razvoju, koju nam na vrlo zanimljiv i jednostavan način kroz predavanje s naglaskom na individualni pristup i individualni razvojni (edukacijski) plan, a još više kroz bogatu radionicu počevši od igračaka, mini filma, te grupnog rada, stručno obradila i prikazala Martina Bošnjak, mag. pedagogije i educ. filozofije, djelatnica Rehabilitacijskog centra za osobe s posebnim potrebama „Sveta Obitelj“. Ukazujući nam na različite poteškoće i uzroke poteškoća Martina je zaključila predavanje poučnim riječima: „Nisam problematičan zato što želim biti problematičan, nego zato što imam probleme. Daj da zajedno živimo i učimo.“

Nakon stručnog dijela, s. Stana Matić pripremila okrjepu za dušu kroz meditaciju: Pristupite Malenom, u kojoj je zvijezda vodilja bila Ljubav – bit Isusovog dolaska među nas, a kod Franjevaca u kapelici župe svetog Petra i Pavla, fra Josip Vlašić-župnik predvodio nam je svetu Misu i u prigodnoj propovijedi zaželio nam: “da Krist po nama bude vidljiv, prisutan; da ostanemo odjeveni u Krista, te uza sve poslove vjerni slušanju i čuvanju Njegove Riječi.”

Okrijepivši dušu i tijelo, svi zajedno uputili smo se u posjetu Majčinom Selu u Međugorje, gdje nas je dočekao ravnatelj „Majčina sela“ fra Dragan Ružić, velikodušno i srdačno predstavio temeljnu djelatnost:  Dječje selo – za djecu i mladež koje obuhvaća: 

1. djecu bez roditeljskog staranja (djeca bez oba roditelja, nepoznatih roditelja, napuštena od roditelja, lišena roditeljskog prava i roditelja spriječenih da vrše roditeljsku dužnost);

2. djeci čiji je razvoj ometen obiteljskim prilikama (djeca kojima roditelji zbog nesređenih obiteljskih, materijalnih i drugih razloga nisu u mogućnosti osigurati normalne uvjete za pravilan odgoj, te psihički i fizički razvoj). Ustanova im osigurava zbrinjavanje, smještaj, odgoj, naobrazbu i zdravstvenu zaštitu, osposobljava ih za samostalan život i rad. Djeca predškolskog uzrasta se uključuju u dječji vrtić u cilju socijalizacije djece ovog uzrasta. Štićenici ostaju u Ustanovi maksimalno do svoje punoljetnosti, a izuzetno iznad 18 godina ako je potrebno da se završi započeto srednjoškolsko obrazovanje. Smještaj djece organiziran je po kućama kako bi se ostvarila bliskija veza među djecom i stvorio osjećaj obiteljskog života. U sedam obiteljskih kuća zbrinuto je 50-tak djece. U svakoj kući je maksimalno do osmero djece, o kojima se skrbe dva odgajatelja, a mi smo posjetili jednu od tih kuća.

Tu su još i druge djelatnosti koje nam je ukratko predstavio i pokazao fra Dragan:

• „Sv. Mala Terezija“ – dječji vrtić
• Zajednicu „Majka Krispina“
• Zajednicu „Milosrdni Otac“
• „Međugorje Mir – Majčino Selo“ – vjersko-humanitarnu udrugu
• „Kraljica Katarina“ – likovnu radionicu s galerijom 
• „ Vrt Svetoga Franje“ – mjesto za odmor i molitvu

Fra Dragan nam je također pripremio okrepu i prigodni dar, te smo tako osvježeni, puni dojmova nakon pregleda svih raznolikih djelatnosti, svratili u crkvu u Međugorje da zahvalimo nebeskoj Majci na divnom danu i svim milostima ovog susreta, te u tihoj molitvi izučimo svoje molitvene nakane. Svima koji su sudjelovali u pripremama, organizaciji i realizaciji susreta od srca zahvaljujemo radosni zbog novih spoznaja, iskustava i sadržaja. Ljubav Malog Isusa i divne Majke Marije neka nas i dalje prati i vodi u našem služenju malenima.

s. Manda Pršlja